Prikazujem sadržaj po oznakama: ganga

O gangi

Predgovor drugom proširenom izdanju knjige "Ganga, pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa". Izdanje 2004. godine.

Uvod

Ovom prikazu o gangi prethodilo je više članaka i radova kulturno-znanstvenih istraživača s područja narodne umjetnosti. Još g. 1934. objavio je hercegovački franjevac i etnomuzikolog dr. Branko Marić (r. u Vrdima g. 1896.) članak “Hercegovačka ganga”. U njemu on uzore i prapočetke gange nalazi u grčkoj heterofoniji (višeglasju), pa u ruskoj i javanskoj pučkoj glazbi. Iz njegova prikaza vidi se da pod gangom razumijeva sve vrste pjevanja u Hercegovini. U tom prikazu Marić kaže da mimoilazi «jednopjev i nahijske naricaljke, svirku, bogate melose, sevdalinke itd.», a zaustavlja se »kod seoskog dvopjeva«. »Taj dvoglas«, nastavlja on, »ima tvrdu koru za svrdlo našega poltonskog sistema i našeg ukusa, a sama je jezgra na prvi pogled nevidljiva, opora i gorka, ali ipak ta tekovina našega naroda mora da ima svoj (nesavjesni) sistem - zakon kreiranja i izvađanja, koja se zbiva pod dojmom ukusa i duševnoga nastroja jedne narodne cjeline. Toj čistoj našoj narodnoj pojavi i ako 'divljoj' moramo odavati više pažnje i dužnog poštovanja. To je stvorila ona ista kolektivna narodna duša, koja nam daje zdrave i divne originalne motive veziva i rezbarija, šarenilo narodnih nošnja i kretanje narodnih kola.« Ganga je, po Mariću, »stara naša pjesma s novim imenom. Taj način pjevanja vele da je u Hercegovinu došao pred kojih trideset godina iz Dalmacije - Imotske krajine - preko Posušja i Bekije.

Krivodolska ganga

Sažetak

Ovaj rad obrađuje gangu kao specifični oblik glazbenog izričaja na krivodolskoj mikrolokaciji koja ga samo pridjevskom odrednicom uvrštava u širu zajedničku glazbenu baštinu Imotske krajine. Ganga kao zavičajna narodna pjesma u lirskom dvostihu nastajala je u zbiljskim zgodama stvarnoga života. Kao svojevrsno nematerijalno dobro ovaj nesimetrični deseterac zaslužuje višeslojni pristup. U radu su predočeni svi do sada zabilježeni primjeri gange u središnjem dijelu naselja Krivodol.

Ključne riječi: baština, ganga, gangaš, Krivodol, nesimetrični (epski) deseterac

Izkonoslovlje riči Ganga

Gánga, dvoglasno pučko pivanje tisnih intervala, u kojem jedan glas (pȉvāč) piva riči deseteračkoga dvostiha, a drugi glas (gàngāš ili unison od više glasova – gangáši) prati pivača prigínjajūći1, osim što je osebujno i jedinstveno pivanje, ona je i zagonetna, kako s obzirom na vrime i misto nastanka, tako i s obzirom na podritlo same riči. Dok se u odnedavnim objavcima iztraživači uglavnom slažu da je ganga nastala krajem 19. st. na području Bekije i Imotskoga, zorbe o postanju same riči sveudilj su međusobno udaljene, a nieke su od njih i egzotične.

Zajedničko zadovoljstvo i individualni trnci - Pjevati i slušati gangu

Ovo je prijevod pisanog rada o gangi "Plaisir partagé et frissons individuels". Chanter et écouter les chants ganga.

Bilješka i prijevod Snježana Majić-Huette

Bilješka o autorici

Anne-Florence Borneuf francuska je etnomuzikologinja, radi u Parizu, u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (Centre national de la recherche scientifique - CNRS), pri Centru za istraživanja u etnomuzikologiji (Centre de recherche en ethnomusicologie - CREM). Objavila je jednu knjigu i nekoliko članaka u stručnim časopisima. Pored toga, profesorica je etnomuzikologije na Fakultetu Paris VIII - St Denis.
Teme su njenog istraživanja vokalna glazba, ritual i glazba, te glazba i prijateljsko druženje.

Na Siciliji od 1989. do 1996. godine istraživala je odnos pjesme i religijskih obreda u Italiji. Na temu odnosa glazbe i rituala, na Fakultetu Paris X – Nanterre 1999. godine, obranila je doktorsku tezu pod naslovom "Le chant et la sainte Patronne: la fête de la Vara à Fiumendisi".

Otkud ovaj morlački relikt (iliti priča o gangi)

Ovaj tekst je objavljen kao pogovor u knjizi Ljubice Uvodić-Vranić "Prijatelju kako si".

Ganga ? „Baš češ gangu" upitao sam Ljubicu onako u nevjerici kad mi je rekla da je odabrala stihove ganga kao uvode u svoje nekakve psihološke priče. Moram priznati u početku mi nije bilo nikako jasno što će ganga, taj pretpovijesni relikt dalmatinske zagore, u jednoj knjizi koja se bavi nekakvim suvremenim temama, uz to još psihologija? Nevjerica je još i veća jer između to dvoje leži sto svjetova, pa ne vidim tu uopće ikakvu poveznicu, k tome, ruku na srce, pridodajmo kako gangu ne prati baš glas neke simpatije u široj javnosti. Gangu je uvijek kulturni svijet zaobilazio u širokom luku, zato sam i ostao u čudu kako je Ljubici uopće moglo pasti na pamet takve nekakve „primitivne" pjesme ubacivati u ovakvu umnu knjigu?

Etimologija termina rera i ganga

ETIMOLOŠKI PRINOSI (27-35)

[...]
Etimologija hrvatskih dijalektizama, prezimena i etnika:
uzvik rere, apelativ rera 'vrsta pjevanja', rero 'katolički svećenik (glagoljaš)', etnik i prezime Rera (Sinj, Lošinj), ganga 'pjesma, pjevanje (i vrsta pjevanja)'
[...]

Autor proučava hrvatske dijalektalne riječi rera i ganga, kao i sve izvedenice od tih riječi. Uz to proučava njihovo prostiranje (areu) i etimologiju. Rezultat: radi se o supstratskim reliktima koji su nastali u davnoj prošlosti romanizacijom terena današnje Hrvatske.

Pismice - hrvatske haiku pjesme

Jedna od najraširenijih vrsta hrvatskih tradicionalnih (»narodnih«) pjesama jesu pismice od dva retka, dvostisi, danas svega od 20 slogova (dva deseterca), a nekada od 24 ili više slogova. Premda je ta vrsta hrvatskih tradicionalnih pjesama vrlo stara, jer je spominje 1487. Juraj Šižgorić u svom djelu: «O običaju Ilirije i gradu Šibeniku», i premda je u svojoj zbirci rukopisa hrvatskih tradicionalnih pjesama Matica hrvatska imala nekoliko tisuća zapisa takvih pismica, one su ostale gotovo nepoznate, a u svojoj ediciji «Hrvatske narodne pjesme» urednici Matičini nisu objavili ni jednu jedinu takvu pjesmu. Tome se ne treba čuditi. Juraj Šižgorić te pismice označuje nazivom «ekloge», a u njegovo vrijeme tim se nazivom nisu označivale duge pjesme iz seljačkog života, nego one pjesme koje su se pjevale zajednički, što je Šižgorić i spomenuo upućujući na to da se te pjesme pjevaju uz okretanje tijeska za cijeđenje ulja, a taj se običaj održao u Dalmaciji sve do danas.

Ganga

Dinko Štambak, dio o gangi iz knjige "Djetinjstvo".

 

Još koju o mjeri. Zagorac ne zna šta je štednja glasa, glasnica i pluća. Ne pjeva, urla. Stručnije kazano, ganga, treska, ojka (prema krajinama). Ganga, još uvijek u časti u Imotskoj krajini, i zapadnoj Hercegovini, nešto je kao bacanje kamena s ramena – glasom; čisto nadglasavanje: tko će koga poklopiti glasom. Urla: budimo pravedni. Kada djevojke pjevaju ili gangaju, bez momaka, to je zujanje, pjevuljenje blago i umilno koje dira srce. Kada djevojke odgovaraju raspjevalim momcima, drže se mjere.

Ganga kao oblik usmenog izražavanja

Šime Čagalj, objavljeno u glasilu Bogoslovije u Splitu "Put", 1979.g.

Postoje književni usmeni narodni oblici, koji su jedinstveni za određene narode ili koji su jedinstveni za jedan etnički krug unutar naroda. Oni mogu biti tek jednim dijelom vezani uz tekst, ali se samo djelomice izražavaju tekstom, dok im glavni tim bar daje način ili ritual izvođenja i manifestiranja.
Takav jedan primjer, koji je specifičan po svojoj formalnoj građi i načinu izvođenja, jest ganga, dvostihna pjesma, s područja Imotske krajine i Hercegovine. Ganga je zapravo nešto, što je moglo na spontani način omogućiti široko "demokratski" izraz čovjeku, koji nije mogao upoznati medij umjetnosti vremena, u kojom je živio. Bez obzira na vrijeme, u kojem se rađala, ona je zapravo najdublja riječ unutarnjosti o svim pojavnim i skritim zbivanjima u čovjeku, koji ju je stvarao i pjevao. Baveći se najelementarnijim stvarima iz svakodnevnice, od čisto praktičnih pojava do elementarne filozofije, koja uvire u tajnu onostranih projekciji života, ganga je univerzalno ogledalo života i svake moguće sudbine svoga autora.