Etimologija termina rera i ganga

ETIMOLOŠKI PRINOSI (27-35)

[...]
Etimologija hrvatskih dijalektizama, prezimena i etnika:
uzvik rere, apelativ rera 'vrsta pjevanja', rero 'katolički svećenik (glagoljaš)', etnik i prezime Rera (Sinj, Lošinj), ganga 'pjesma, pjevanje (i vrsta pjevanja)'
[...]

Autor proučava hrvatske dijalektalne riječi rera i ganga, kao i sve izvedenice od tih riječi. Uz to proučava njihovo prostiranje (areu) i etimologiju. Rezultat: radi se o supstratskim reliktima koji su nastali u davnoj prošlosti romanizacijom terena današnje Hrvatske.

 

1. Osnovni problemi i metoda

1.1. Neobični dijalektizmi, navedeni u naslovu članka, susreću se u unutrašnjosti Splita i Makarske, kod Sinja i Imotskoga te u Dubrovniku. Kako je taj kraj u prapovijesti bio naseljen najprije Mediterancima Pelastima, a potom Grcima, Ilirima, Rimljanima, pa romaniziranim i neromaniziranim Ilirima ("Rumunjima" i "Albancima"), a konačno i Slavenima (Hrvatima, Crnogorcima, Srbima, islamiziranim Bošnjacima u BiH), navedene dijalektizme treba jezično proučavati upravo u svezi s tim povijesnim činjenicama.

1.2. U proučavanju ćemo primjenjivati sljedeću metodu:

a. najprije dajemo sve potvrde za ove dijalektizme, s time da se tumače i značenja koja se mogu izvesti na osnovi tih potvrda;

b. traži se etimologija svih tih riječi, s time da se u pomoć uzimaju i antroponimi koji mogu biti u vezi s tim dijalektalnim riječima.

2. Potvrde za dijalektizam rera i izvedenice

2.1. Na splitskom području nalazimo opće poznat podrugljiv distih o Sinjanima:

Kad Sinjani zapivaju Rere,
Jedan piva, a drugi se dere.

Tumačenje distiha može biti dvojako: ako se Rere čita kao rere, tj . kao uzvik, radilo bi se o nekom refrenu koji se javlja na kraju pjesme. No, bolje je ipak uzeti da je riječ o etniku Rera koji se daje Sinjanima. Da se to tumačenje može uzeti u obzir, dokazuje naziv željeznice "Stara Rera" koji se još i danas upotrebljava za željeznicu na pruzi Split-Sinj (tako je autor čuo na TV, dne 15.1.1999).

2.2. Vinko Žganec u Enciklopediji Jugoslavije (6,1956:227) naziva dvopjev s distihom u sinjskom kraju rera: "Posebna vrst polifonije su dijafonija tzv. rere i gange na imotskom kraju." I Mijatović (str. 16) navodi da je rera način pjevanja sličan gangi te da se pjeva po Dalmatinskoj zagori, otprilike na području Cetina-Krka.

2.3. Da je postojao podrugljiv naziv Rera (dakako, u vezi s našim rezultatima o prostiranju ovog dijalektizma, ne samo u vezi sa Sinjanima), dokazuju prezimena koja susrećemo u Hrvatskoj: Rera je prezime u Bužanima u Lici (zabilježeno 1487, cf. AR, s. v.). Izvedena su prezimena odatle: Rereka (Lošinj), Rerečić (Lošinj).

3. Potvrde za apelativ ganga '1. pjevanje, 2. vrsta pjevanja i pjesme

3.1. U AR i Hyrkkänena nema potvrde za riječ ganga. Ne spominju je ni V. Mažuranić u Prilozima, ni Skokov ERHS. O gangi je ipak napisana ogromna literatura. Spominje je u sintetskom radu Anđelko Mijatović (Ganga, pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, Duvno 1973). On citira radove Branka Marića (1934, 1938), Dunje Rihtman (1968), Cvjetka Rihtmana (1951), Vinka Žganca (1956, 1958). Muzički je riječ o dvopjevu, a V. Žganec izjednačuje reru i gangu u muzičkom smislu (dvopjev). Krešimir Mlač (na ovitku Mijatovićeve knjige) navodi da gangu, ali s nazivom ekloga, spominje već 1487. Juraj Šižgorić. Sinonimi za termin ganga jesu: sicavica, brojanica, rastezavica, broja, brojka, brojnica, brojavica. Izvedenice su od ganga: gangač, gangaš (u smiješnoj složenici ~ -pajdaš, čuo na TV 28. 2. 1999), gangati, ganganje, gangalica. Mijatović navodi da je ganga posebna vrsta pjevanja, različna od brojavica, treskavica, treja, džotavica.

3.2. Za napjev je navedeno (Marić) da je to svekulturni način pjevanja (ima ga čak u Indijanaca u SAD-u). U Hercegovini gangu pjevaju uz katolike i muslimani te pravoslavci, pa se odatle može zaključiti da se radi o preuzimanju tog načina pjevanja (ganga) iz supstrata. Danas je ganga rasprostranjena (prema Mijatoviću, str. 16) u Imotskoj krajini, Duvnu, Livnu i Kupresu, dakle u Hercegovini (na hrvatskoj strani i na strani BiH).

3.3. Nejasan mi se čini slučaj etnonima Gangar, koji se daje "Ciganinu" u jednoj potvrdi iz 1895. Navodi je Rečnik SANU (s. v.). Postoje dvije mogućnosti tumačenja: a. ili je nadimak dan zbog toga što je dotični Rom "rumunjskog" podrijetla, odnosno "govori rumunjski" i nije originalni "indijski" Rom; b. ili se radi upravo o obrnutom slučaju, tj. da je riječ o "indijskom" Romu, ako se u nadimku radi o prekrajanju osnovnog "Ciganin s Gangesa".

3.4. Važna je za etimologiju riječi ganga potvrda koju nalazim u središnjem hrvatskom dijalektu na otoku Krku (linija Baška-Vrbnik), koji ima romanski anteponirani član. Tu nalazimo (cf. ČR 1-2, 1997): goanga = kanat, pjevanje, veselica, himna. Dakle, u tom krčkom dijalektu riječ ganga označuje općenito svako pjevanje, dok se u terminu koji imamo u Hercegovini radi o suženju značenja termina na jednu posve određenu vrstu pjevanja, na određeni etnografski dvopjev.

4. Prostiranje termina rera i ganga

4.1. Vrlo nam se važnom čini činjenica da se ta dva termina u vezi s dvopjevom istog oblika danas geografski odnose na dva određena hrvatska i bosanska kraja:

a. rera je centrirana na terenu zapadne Dalmatinske zagore.

b. ganga je centrirana u Hercegovini (Imotski, Imotska krajina; šire: Duvno, Livno, Kupres).

4.2. Kao prezime Rera se susreće i šire (Lika, Lošinj), usp. 2.3.

4.3. Kao apelativ termin rera nalazimo čak na dubrovačkom području. Radi se o potvrdi koju nalazimo u dubrovačkim poslovicama 18. st. Poslovica glasi:

U hodže uči bukvicu a u rera ćurilicu.

Poslovica je dakako nastala iza 15. st. (hodža!), ali je termin rera na tom području morao postojati davno prije 15. st. Tumačenje se sastoji u tome da bukvica ovdje znači ćiriličko pismo, a ćurilica glagoljičko. Tumačenje se potvrđuje postojanjem u Dubrovniku i na dubrovačkom području termina presbyteri sclavici i presbyteri chiurillize kao dviju vrsta "slavenskih" svećenika koji se susreću na tom prostoru, uz "latinisantes" kao prestižnih. Prvi su (sclavici) upotrebljavali bosančicu, a drugi (chiurilliza) pismo sv. Ćirila, tj. glagoljicu (za sve cf. M. Dinić, Slovenska služba božja na teritoriju Dubrovačke republike u srednjem veku, PPP 14, 1934; isti, Chiurilliza slovenskih popova dubrovačke građe, PPP 26, 1969; M. Pantelić, Glagoljski brevijar popa Mavra iz 1460, Slovo 15-16, 1965, osobito str. 103-104: "glagoljaš" pop Mavar boravi na dubrovačkom području od 1471. do 1483; međutim, vrlo je rano, oko 1627, potvrđeno i obrnuto značenje termina, tj. bukvica = glagoljica, a ćurilica = ćirilica, tj. bosančica, cf. J. Jurić u Croatia sacra 4, 1934, str. 147-148, i Starine JAZU 24, str. 17-19). To znači da se u toj poslovici hoće reći da je dotični čovjek prevrtljivac (dakle lažac) koji želi biti uz dvije strane, upravo ni uz jednu. U svakom slučaju ta potvrda s dubrovačkog područja dokaz je da je termin rera nekada bio lociran na mnogo širem području nego što je to danas.

4.4. I termin ganga je nekada bio rasprostranjen na mnogo širem području nego danas: susrećemo ga na terenu Krka, i to sa značenjem koje je prvotno (općenito značenje 'pjevanje'), usp. ovdje 3.4. Ostaje nejasan slučaj nadimka Gangar danog "Ciganinu", usp. ovdje 3.3.

5. Etimologija termina rera

5.1. Termin rera prostirao se nekada (usp. ovdje 4.1.-4.3.) od Dubrovnika do Istre, te u unutrašnjosti te linije, a danas je centriran na terenu Dalmatinske zagore (središte: Sinj).

5.2. Za proučavanje etimologije te riječi najvažniji nam se čini podatak da se radi o riječi sa šireg supstratskog "ilirskog" terena, pa nam to može biti putokaz u istraživanju njezine etimologije. Teško bi se moglo reći da se opozicija rera prema ganga odnosi na neko supstratsko etničko razgraničenje. Za to bi možda mogao biti dokaz u tome da se, navodno, "ilirski" sufiks -as u antroponimiji susreće na oba terena: u Imotskom imamo prezimena Brnas, Maras, Milas, Munjas, Vitas, a u Sinju nalazimo Lelas, Maras, Matas, Perasović (za ilirski sufiks -as usp. Mayer II, 248-249: tipovi su Beuzas, Dazas, u kosim padežima -antis; za naša prezimena usp. LP, s. v.).

5.3. P. Skok u ERHS ne obrađuje ni apelativa rera, ni prezimena Rera. V. Mažuranić u Prilozima (str. 1244) slaže se jedino s Jirečekom, koji je kazao da se radi o riječi neslavenskog podrijetla. Od etimološkog određenja spominjem mišljenje Đ. Daničića (cf. AR 13, 886), koji misli da se radi o prekrajanju prvotnog Rera za Hercegovac. No, to je sigurno krivo jer Rere nisu u Hercegovini (tu se pjeva ganga), nego u sinjskom kraju kod Splita.

5.4. U vezi sa spominjanjem značenja 'prevrtljivac', koje vidi ovdje pod 4.3., možemo povezati tu riječ s "ilirskim" jezikom, koji u paralelnom albanskom ima čitavu seriju uz korijen ie. ar "lagati" (Pokorny): alb. rrenë f., e rremë f "laž", rremës/rremacak (Leotti) "lažac"; s rotacizmom (n > r) alb. rrenë daje u supstratu rere. Problem je jedino u tome kako je na našoj obali došlo do rotacizma ako se on u albanskom javlja u Toska (južni dijalekt), a ne u Gega (sjeverni dijalekt), koji nemaju rotacizma (cf. P. Skok, A propos du nasalisme et du rhotacisme roumaino-albanais, AA 2, 1925, 325-340). Prema tome moramo zaključiti da je ovaj "albanizam" (=ilirizam) k nama došao posredovanjem "rumunjskog" jezika (= romanski jezik; teren: Hrvatska, Bosna, Crna Gora), koji taj rotacizam ima. P. Skok citira u svom radu slučaj lat. fontana "izvor, puč" > (Krk, toponimi) Funtura i Fintira (cf. AA 2, 333). Drugim riječima, na terenu od Istre do Dubrovnika postojala je u prapovijesti "ilirska" riječ *rene, koja pod utjecajem nekog romanskog jezika daje našu današnju superstratsku riječ rere (odatle onda i rera u Sinju i Dubrovniku, Rera u Sinju i prezime Rera na Lošinju).

5.5. Nastaje pitanje zašto se onda katolički svećenik glagoljaš u dubrovačkoj poslovici 18. st. zove rera (usp. ovdje 4.3.). Po mojem mišljenju, to je dokaz da je taj termin (rera) prvotno, prije dolaska Slavena u te krajeve, ili i paralelno s mjestimičnim slavenskim suživotom, označivao "ilirsku" etničku skupinu koja se romanizirala (najvjerojatnije se radi o Ilirima uz urbana središta). Kasnije se termin uzima za označivanje 'katolik (= pripadnik "rimske" vjere)' > (u Dubrovniku) 'katolički svećenik glagoljaš (= priznaje Rimsku crkvu, iako je glagoljaš)', sve u odnosu na 'čovjek ortodoksne (= pravoslavne) vjere' > 'ortodoksni svećenik (= bukvica)' .

5.6. Termini rera i izvedenice mogli su nastati u vremenu kada se Iliri nakon dolaska Rimljana pod utjecajem njihove kulture romaniziraju i velikim dijelom napuštaju svoj ilirski jezik. Odnosi se taj termin na onaj dio jadranske populacije koji prihvaća romanski jezik, za razliku od one populacije koja, zbog raznih razloga (u prvom redu zbog udaljenosti od urbanih središta), ostaje ilirska, tj. nije se romanizirala. Dakako, naknadno će se morati odgovoriti i na pitanje da li se i koliko se pod našim "ilirskim" mora podrazumijevati i neki dio slavenskih etničkih skupina (usp. u mene, Ubikacija klasičnih toponima SISOPA i SOROGA u Zagreb i pitanje prisutnosti Slavena na Balkanu u 1. st. naše ere, Zagreb 1992).

6. Etimologija riječi ganga

6.1. Skokov ERHS ne spominje riječi ganga, pa ne daje ni etimologije za nju. Izneseno je mišljenje da se u toj riječi radi o albanizmu kang (B. Marić u Sv. Cecilija, 1938). B. Marić iznosi da "narod" misli da riječ nije albanska, nego da se radi o uzviku koji prati gangu, pa je riječ nastala supstantivizacijom uzvika (gan-gan > ganga). Tu etimologiju (prema uzviku) prihvaća i D. Rihtman, ali navodi da je ganga zapravo deverbativ prema gangati (ne tumači odakle glagol). Moje je mišljenje da treba napustiti izvođenje prema uzviku već i zbog toga što postoji ista imenica (ganga), i to s prvotnim općim značenjem ('pjesma'), i tamo gdje nema uzvika gan-gan (na Krku, usp. ovdje 3.4.).

6.2. Riječ ganga je siguran latinizam: lat. cano, infinitiv canere, ima tri glagolske imenice cantus, cantio i canticum. Ova posljednja imenica (kantik), koja se upotrebljava i u Katoličkoj crkvi (usp. J. Šetka, Hrvatska kršćanska terminologija, II. Hrvatski kršćanski termini latinskog podrijetla, Makarska 1964) sa značenjem 'pjesma u Bibliji koja nije psalam', daje u rumunjskom cântic 'pjevanje (uz zipku)', a u albanskom këngë (f. pl. këngëra, Leotti) "pjevanje, pjesma, himna". Albanski je oblik nastao tako da je došlo do sinkope -nic-> -nk- (cánticu > *cancu) i asimilacije po zvučnosti -nk-> -ng-. U našem je slučaju od *kanga došlo i do jednačenja početnog bezvučnog kan- prema sljedećem slogu, a ono je potvrđeno i na Krku, gdje ima još prvotno, nesuženo značenje.

6.3. Prema tome je naša riječ ganga svojevrstan "ilirizam" (nije albanizam u današnjem značenju riječi) na našem priobalju. Budući da moramo pretpostaviti da se radi o "ilirskom" supstratu koji posjeduje tu riječ kao opoziciju terminu rera, zaključujemo da termin ganga nije niotkud uvezen, već da je tu postojao u etničkim skupinama koje se nisu romanizirale, nego su zadržale svoj "ilirski" jezik. To jest: termin rera nalazi se na terenu koji je romaniziran, dok je termin ganga zatečen na terenu koji, prije dolaska Hrvata, nije bio potpuno romaniziran. Dosljedno: u terminima rera i ganga nalazimo potvrdu činjenice da su na Jadranu u nas u prvotno vrijeme postojale dvije etničke skupine, od kojih se jedna, najvjerojatnije zbog blizine urbanih romanskih središta, vrlo rano romanizirala, tj. preuzela jezik obalnih Latina - Romana, a druga je zadržala svoj jezik. Posljedicu tog prvotnog stanja romaniziranosti i neromaniziranosti imamo danas u Rumunja i Albanaca, koji su u sadašnjosti svedeni na marginu nekadašnjeg šireg prostora, prepustivši nekadašnje svoje prostore slavenskim etničkim skupinama (Hrvatima i ostalima, usp. ovdje 1.1.).

7. Zaključak

7. 1. Hrvatski dijalektizmi rera i ganga posuđenice su iz jezičnog supstrata koji preuzimaju Slaveni Hrvati iza 6. i 7. st. naše ere (usp. ovdje 5.6.).

7.2. Termin rera još je jedan dokaz da je romanizacija išla iz smjera urbanih sredina prema seoskim naseljima. Prvi je dokaz u prvotnoj kristijanizaciji: kršćanstvo se širi najprije u većim urbanim sredinama, a potom obuhvaća i manja naselja (odatle termin lat. paganus 'poganin' prema lat. pagus 'selo').

7.3. Prema tome, zbog termina i opozicije rera i ganga, možemo zaključiti da je romanizacija Hercegovine (u širokom smislu) izvršena kasnije nego u zaleđu Splita (Sinj). Poznato je da je kraj oko Omiša bio nazivan Paganija (10. st., Porfirogenet), a Regio paganorum spominje se i u Životu sv. Agapeta iz 270. (cf. Jireček, Die Romanen I:61).

7.4. Termini rera i ganga prvotno su se prostirali na nekom mnogo širem prostoru od Dubrovnika do Istre, upravo na prostoru na kojem su obitavale etničke skupine prvotnih romaniziranih i neromaniziranih "Rumunja" i "Albanaca". Tijekom stoljeća ti su termini suzili značenje na jednu određenu vrstu pjevanja te su centrirani na zaista uskom prostoru, dok je termin rera u okolici Dubrovnika u povijesno vrijeme sveden na podrugljivu oznaku za (katoličkog) svećenika glagoljaša. Ti termini prate nestajanje ili redukciju prostora etničkih skupina koje su ih stvorile na osnovi prvotnih leksema.

7.5. Kako su zabilježeni u pripjevu (refrenu) i uskliku re-re i gan-gan, moramo zaključiti da su oni nastali u času kada se u svijesti govornika više ne "etimiziraju" osnovne leksije u prvotnom značenje (kao apelativi), pa se čak javlja mišljenje da apelativ nastaje od uzvika.

 

Literatura

AA = Arhiv za arbansku starinu, jezik i etnologiju (1923) Beograd.
AR = Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1880-1976) Zagreb.
ČR = Čakavska rič, Split.
Hyrkkänen, J. (1973) Der lexikalische Einfluss des Italienischen auf das Kroatische des 16. Jahrhunderts, Helsinki.
Dinić, M. (1934) Slovenska služba na teritoriju dubrovačke republike, PPP14.
Dinić, M. (1960) Chiurilize slovenskih popova dubrovačke građe, PPP 6.
ERHS, v. Skok.
Leotti, A. (1937) Dizionario albanese-italiano, Rim.
LP = Leksik prezimena RH (1976) Zagreb.
Mayer, A. (1957, 1959) Die Sprache der alten Illyrier, sv. I-II, Beč.
Mažuranić, V. (1908-1929) Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb.
Mijatović, A. (1973) Ganga, pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, Duvno [neki autori citiraju se prema podatku koji daje A. Mijatović].
Pantelić, M. (1965) Glagoljski brevijar popa Mavra iz 1460, Slovo, 15-16.
PPP = Prilozi Pavla Popovića, Beograd.
Putanec, V. (1992) Ubikacija klasičnih toponima SISOPA i SOROGA u Zagreb i pitanje prisutnosti Slavena na Balkanu u 1. st. naše ere, Zagreb.
Rečnik SANU = Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog govora (1959-) Beograd.
Skok, P. (1971-1974) Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb.
Skok, P. (1923) A propos du nasalisme et du rhotacisme roumaino-albanais, AA 2, Beograd.

Etymologie des dialectismes croates:
interjection rere, appellatifs rera 'sorte du chant populaire' et rero 'pretre glagolitique', ethnique et nom de famile Rera (Sinj, Lika);
ganga 'le chant, la chanson'

Résumé

1 o L'interjection rere provient du refrain accompagnant la mélodie du texte du chant diaphonique dit rera.

2 o L'appellatif rera, mais aussi bien les dérivés rero et Rera (ethnique et nom de familie), proviennent de l'illyrien (en parallelle: albanais) rrenë 'le mensonge', rhotacisé en *rrerë, chez nous croatisé en rera. La forme rhotacisée a été obtenue par médiation d'une langue romanisée qui a eu ce rhotacisme (le type: lat. fontana > Funtura, toponyme a l'île de Krk).

3 o L'appellatif ganga provient du lat. canticum (en roumain cântic) > *cantigu > *cangu > (assimilation sonorisante) > *gangu > ganga (existe aujourd'hui en alb. këngë; provient de l'état de *cangu).

4 o Les mots dialectaux rera et ganga sont aujourd'hui aréalement centrés sur le terrain de la Zagora dalmate et de la Zagora dite Krajina, toujours arriére-pays de la côte dalmate vis-â-vis de Split et de la ligne de Omiš-Makarska.

5 o L'auteur traite tous les autres problemes concernant l'existence de ces mots dialectaux, mais aussi bien tous leurs dérivés existant aujourd'hui en Croatie (ethnique et nom de familie, et autres) ainsi que les conclusions qui en proviennent pour la question de l'ethnogénaese de la nation croate.

Ključne riječi: etimologija, uzvik rere, apelativ rera 'vrsta pjevanja', rero 'katolički svećenik (glagoljaš)', etnik i prezime Rera, ganga 'pjesma, pjevanje (i vrsta pjevanja)'

Mots-clés: etymologie, interjection rere, appellatifs rera 'sorte du chant populaire' et rero 'pretre glagolitique', ethnique et nom de famile Rera, ganga 'le chant, la chanson'«

[pp. 225, 232-238]

Valentin Putanec: Etimološki prinosi (27-35). u: Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj . 29 (2003), str. 225-258