Ojkanje je upisano na UNESCO popis ugrožene svjetske baštine.
Pod ojkavicom, u ovom slučaju, se misli na stil pjevanja s karakterističnim potresanjem glasa, pjeva se na poseban način "iz grla", a traje koliko i dah glavnog pjevača i pratitelja. Takvo pjevanje srećemo već od Karlovca, preko Like, Dalmacije, Hercegovine pa sve do Konavala. Elemente tih pjevanja lokalni puk obično označava kao stara ili starovinska pivanja. Takvo pjevanje u Cetinskom kraju nazivaju se treskavica ili vojkavica, u Dalmatinskoj Zagori ojkalica, u šibenskom zaleđu ojkavica, u Ravnim Kotarima i Bukovici orzenje, u Lici rozganje, u Hrcegovini i Imotskoj krajini staro pivanje ili putničko pivanje. To je ostatak arhaičnog pjevanja koje je ovdašnji narod sačuvao kao dio vlastitog identiteta.
Iz tog "prapjevanja", iz tog arhaičkog stila vremenom su nastale ganga i rera te slična pivanja. Dakle ne misli se u ovom slučaju samo na pivanje iz dalmatinske zagore, već se radi o punom širem kontekstu. Ojkavica je dobila ime od ovog "oj", što bi se reklo radi se o tkz "dozivalačkom" stilu pjevanja.

Ploča Zemljoradničke zadruge Duvno. Godina izdanja 1957. Izdavač je "Glas komuna", to je bio lokalni informativni list iz Doboja, koji je tada bio također vlasnik Radio Doboja i imao izdavačku djelatnost. Nekoliko ganga s ove ploče sam stavio kao primjer duvanjskog pivanja.

Izdanje u obliku single-ploče izašlo u Clevelandu 1975. godine. Nažalost ploča je oštećena tako da je nisam mogao digitalizirati. Ako netko ima ovu ploču ili je već digitalizirao zamolio bih da mi se javi kako bi je objavili na ovim stranicama.

Ploča je izdana u prosincu 1973. godine, u izdanju “Jugoton”. Pivači su s Ledinca.

Kazeta izdana 1986. godine. Malo savršenstvo (još u ona vremena), od pjevanja, izbora ganga pa do same snimke. Pjeva Jure Begić, priginju Jure Tomić, Ante Soldo i Marinko Begić, a s diplama i guslama upotpunio Mate Grubišić - Tičarević.

U predstavljanju posuškog pivanja uzeo sam gange s ove kazete.

Neretljansko pivanje - ovo pivanje se ne naziva ovim imenom, već sam ga tako uvjetno nazvao radi lakšeg snalaženja na ovim stranicama. Tri su razloga zašto sam ovo pivanje objedinio pod posebni odjeljak. Prvo - to pivanje se razlikuje od susjednih pivanja najinskog i belevarisjkog. Drugo -  zajednička dodirna točka im je blizina rijeke Neretve. I treće, po meni najvažnije - to je područje u kojem se u pučkom pjevanju uz gangu pjeva i bećarac. Bećarac se danas pjeva i u drugim mjestima u Hercegovini, ali na ovom području u daleko većem intenzitetu. Tu sam obuhvatio područje Čitluka, Mostara, šire područje desne strane Neretve i lijeva strana do Stoca.

Ivan Artuković, rodom iz Klobuka, odselio se u Ameriku prije II svjetskog rata. Sredinom 60-tih godina dolazi u posjetu svom rodnom kraju i donosi sa sobom magnetofon s kojim je snimio gange, gusle i sviranje frulice. Kad se vratio u Ameriku snimke je 1968. god. odštampao kao ploče i za uspomenu poslao svojim rođacima u Klobuk.

Nekoliko ganga s ove ploče sam stavio među klobučko pivanje.

Zašto sam pokrenuo ove stranice

Prije dvadesetak godina počeo sam prikupljati zvučne snimke gange. Istražujući sela i mjesta, osobno sam je snimao ili su mi sami pjevači i zaljubljenici u gangu donosili svoje snimke, koje bih potom digitalizirao. Ono što je u početku bila tek znatiželja, s vremenom se pretvorilo u pravu strast. Danas posjedujem opsežnu zbirku audiozapisa gange iz gotovo svih krajeva u kojima se njeguje ovaj oblik tradicijskog pjevanja.

Slušajući gangu i uranjajući u njezin osebujni svijet, poželio sam o njoj saznati više i pronaći pisane izvore. Međutim, iznenadilo me koliko se malo o gangi – kao i o reri, njezinoj bliskoj srodnici – pisalo i istraživalo. Potraga za literaturom pretvorila se u dugotrajno kontaktiranje knjižnica, fakulteta i instituta. Čak ni Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu nije raspolagala značajnijim materijalima o gangi.

Ramsko pivanje se piva na području Rame, općine Prozor, sjeverni dio Blidinja, duž Jablaničkog jezera do Konjica kao najsjevernija točka gange.

Rera je sestra gangina. Slična je po formi, ali se razlikuje po melodiji, tempo je brži, klasična rera je kraća od gange i pivanje pjevača i pratitelja je "eksplozivnije" od gange. Piva se u cetinskom kraju, otprilike na području od rijeke Cetine do padina Svilaje i Peručkog jezera. Zapadno od rere se piva ojkanje.