Uloga medija u očuvanju i populariziranju tradicionalne glazbe

Predavanje koje sam održao na skupu „Značaj, zaštita i očuvanje gange“ u organizaciji Ministarstva kulture i sporta FBiH.

Vezana vijest


Prvo bih se, na samom početku svog izlaganja, predstavio. Ja sam Tomislav Matković, voditelj i glazbeni urednik na Radiju Grude. Za one koji ne znaju, Radio Grude pokriva šire područje Zapadnohercegovačke županije. Dakle, najveći dio onoga područja na kojem se pjeva ganga.

Rođen sam u Njemačkoj i tamo sam išao u školu tako da tijekom svoje rane mladosti nisam dolazio u doticaj s gangom. Poslije se ispostavilo da je to bila sreća jer nisam odrastao s predrasudama koje inače prate gangu na ovim prostorima, da je primitivna i divlja. Dakle, u cijelu priču s gangom ušao sam neopterećen. Poslije sam kao neka vrsta vanjskog promatrača mogao objektivno sagledati stvari, gradeći svoju priču o gangi isključivo na osnovi osobnih doživljaja.

Na Radiju Grude počeo sam raditi od samog početka njegova djelovanja 1998. godine. Kako u Grudama pjevaju gangu, od početka su mi u studio počele dolaziti gangaške skupine sa zamolbom da ih snimam, većinom radi izdavanja nosača zvuka - u ono vrijeme još kazeta. Ispočetka sam to odrađivao čisto tehnički, ali nakon nekog vremena druženja s tim pjevačima počeo sam shvaćati da ispod tog - meni "praznog jaurlukanja" postoji nešto puno dublje, jedan - meni dotad nepoznati svijet harmonijem, i to me počelo intrigirati. S vremenom je tih studijskih snimaka gange bilo sve više i više, a kako vodim emisiju na Radiju Grude koja je više-manje ležernog i šaljivog karaktera, počeo sam gangu puštati u program iz čiste zafrkancije, kao nekakav zvučni štos tijekom emisije. Ali odmah sam osjetio pozitivnu reakciju slušateljstva. Ispočetka su to bili većinom stariji slušatelji kojima je svijet gange prirodno blizak. Oni su se počeli javljati uživo u emisiju i tražiti da im pustim neku gangu, što bih ja i učinio.

Moram naglasiti da se tada na gangu gledalo s određenom dozom odbojnosti, smatrali su je divljačkom i u svakom slučaju neradiofoničnom - tako da ostale radiopostaje u Hercegovini nisu puštale gangu u svom programu. To mi je bio motiv više da počnem puštati gangu u svojim emisijama kako bih bio drugačiji od drugih - i barem u radijskom smislu originalan.

S vremenom sam počeo shvaćati bit tog pjevanja koje me jako fasciniralo pa sam odlučio ići na teren, po selima i raznoraznim mjestima i snimati gangaše, čije sam snimke poslije predstavljao u svojoj emisiji. Često bih već sutradan predstavio pjevače i puštao snimke njihova pjevanja - što je dodatno povećalo slušanost moje emisije.
Ali, s druge strane, na taj način sam dobivao simpatije samih gangaša, što mi je poslije otvorilo vrata i onih najprobranijih društava. Što mi je dodatno olakšalo snimanje jer su me svuda počeli rado primati - pjevači su znali da će se već sutradan zaoriti u eteru. Puno je primjera kada su me gangaši zvali na neku večeru samo da ih snimam. Na što sam se rado odazivao. Kako je emisija šaljivog karakterna, imao sam puno mladih slušatelja, pa sam došao na ideju da gangu počnem ciljano predstavljati i objašnjavati bit tog pjevanja u nekakvom ležernom tonu. Dakle, ne samo za starije slušateljstvo - nego komunikacijom primjerenom mladima objasniti slušateljima koji ne znaju ništa o gangi skrivenu ljepotu tog pjevanja. Na kraju nisam ni forsirao da slušatelji zavole gangu nego sam je htio predstaviti slušateljima da budu svjesni vlastite tradicije. Često sam govorio - ne tražim da je zavoliš nego da je poštuješ.
Nakon 17 godina aktivnog rada u medijima i na gangi želio bih danas predstaviti četiri točke koje sam tijekom tih godina prepoznao kao dobar način za očuvanje i populariziranje tradicijske glazbe kroz medije. Smatram da je ključ za očuvanje tradicije upravo prokušaj da se na mlade prenese barem jedan dio tog staroga svijeta. Ako je mladi prihvate, ne moramo se bojati za očuvanje tradicije. Želio bih svakako naglasiti da te četiri točke nisu moja tvrda uvjerenja nego ono što sam osobno iskusio.
S obzirom na ograničeno vrijeme izlaganja - na brzinu ću proći kroz te četiri točke, a to su:

  • terensko snimanje
  • internet
  • radio (iako mislim da slična formula može proći i na televiziji)
  • i glazbena produkcija

1.Terensko snimanje

Svakako ne trebam posebno naglašavati važnost terenskog snimanja, pogotovo u vremenu dok su aktivni nositelji tradicije još živi. Još na samom početku rada na radiju počeo sam s prijenosnim snimačem obilaziti sela i snimati skupine pjevača. Gangu kao arhaično pjevanje - teško je - ili gotovo nemoguće točno notno zapisati tako da je jedini vjerodostojan zapis audio i videosnimanje. Isto tako mi je bilo jasno već od početka da su aktivni pjevači mahom starije dobi i da polako umiru, a s njima odlazi i dio svijeta tog pjevanja. Tako da sam sebi postavio zadatak da obiđem što više sela i snimim njihovo specifično pjevanje. Važno je napomenuti da se po melodiji i načinu pjevanja ganga razlikuje od područja do područja - od sela do sela. Tako da sam svakako i to htio zabilježiti - upravu tu različitost u pjevanju i njeno bogatstvo u raznolikosti. Terensko snimanje je osnova očuvanja tradicije zato sam ga istaknuo kao broj jedan. S vremenom sam tako skupio poprilično bogatu kolekciju različitih pjevanja, ali smatramo da nema smisla ako je sve to zatvoreno u nekakvim arhivima, ormarima ili na hard diskovnima, zato sam 2002. godine pokrenuo Internet-stranicu www.ganga.hr - gdje sam objavio jedan dio svoje audio i videoarhive.

2. Internet

Danas je internet sveprisutan i svi su na njemu - sa svojim multimedijalnim mogućnostima mislim da je idealno mjesto za predstavljanje tradicijskog pjevanja. Dobra strana interneta je i to što ga u većini slučajeva konzumira upravo mlađa populacija. Kao što sam već rekao, ako se tradicijska glazba zarobi u mračne hodnike raznih arhiva ili u nedostupne zbirke, ostat će ondje i zatvorena. Do nje će eventualno doći samo etnomuzikolozi i rijetki "ozbiljni" proučavatelji tradicije i folklora - predstavljajući je opet u svojim znanstvenim radovima na način koji je nepristupačan prosječnom čovjeku - tj. opet bi ostala zarobljena u nekakvima rijetkim zbornicima, stručnim izrazima za usko specijaliziranu zajednicu. Ako želimo da je ljudi otkriju, arhive moramo otvoriti i bez ikakvih rezervi je predati narodnu, tj. u ovom slučaju internet-posjetitelju.

Mislim da bi bila dobra stvar kada bi svi arhivi i kolekcije otvorili svoje ormare, provjetrili ih i na promišljen način virtualno izložili svoje bogatstvo. Tek tako - zalazeći u popularne sfere, kao što je danas npr. pop-glazba, možemo se nadati da će barem dio stanovništva otkriti, pa i zavoljeti tradiciju. Naravno, u Internet-prezentaciji moram osluhnuti navike suvremenog čovjeka i iskoristiti kanale koji su popularni - da spomenem tek neke kao što su - Facebook, YouTube, virtualna audioarhiva kao što je Soundcloud i nadasve internet-portali. Ti portali bi trebali biti također promišljeno dizajnirani, da su lijepi, ugodni oku, i svakako pratiti zakonitosti modernih tokova interneta - samo na taj način možemo očekivati da će među posjetiteljima biti netko mlađi i možda će upravo taj jedan klik odrediti da ćete nekom mlađarcu pobuditi želju da počne malo dublje istraživati tradiciju.

Kad je riječi o internetu, mogu spomenuti vlastito zapažanje - npr. na Facebooku sam član grupe koja prati guslarstvo. Sinoć sam baš pogledao - ta grupa ima 2075 članova - vjerujem da je većina njih mlađe generacije, a takvih grupa na Facebooku ima jako puno. S druge strane, u današnje vrijeme, kad svatko ima mobitel i svatko sve snima, YouTube se pokazao kao odličan koncept u popularizaciji tradicije. Na YouTubeu postoji cijeli niz kanala na kojima članovi uploadaju svoje snimke s raznih folklornih i tradicijskih događanja, pa i pjevanja s privatnih druženja. Slobodno na YouTube ukucajte izraze kao što su "ganga" ili "gusle" i izbacit će vam nebrojeno puno snimaka.

Kad je riječi o portalima - kao što sam već spomenuo - urednik sam internet-stranice www.ganga.hr . To je portal koji sam pokrenuo s idejom da na jednom virtualnom mjestu objavim sve što ima veze s gangom. Dakle, tu sam objavio pisane i znanstvene radove na temu gange i tradicije - te postavio više od 840 ganga iz svoje arhive u audioobliku za preslušavanje. Posebno sam pazio da dizajn stranice bude privlačan, jer još jednom napominjem da je izgled u prezentaciji jako bitan, pogotovo kod mlađih posjetitelja. Jedno je vrijeme kao podnaslov na mojim stranicama bila rečenica "Priključi se i zagangaj", to smatram poantom cijele priče - u ovom modernističkom i konzumerističkom ubrzanom vremenu ne možemo očekivati od nestrpljivih mladih da će posvetiti puno vremena da bi našli put do tradicije - nego se tradicija mora otvoriti i naći put prema mladima. Treba osluškivati njihove navike i na tom tragu pokušati privući njihovu pažnju.

3. Radio

Radio ima različite oblike predstavljanja tradicije - kao što su posebne specijalizirane emisije, gostovanje stručnjaka i samih nositelja tradicije i slično - koji su svakako potrebni, ali ovdje ću se zadržati na formuli kako prenijeti tradiciju do širokog slušateljstva, pogotovo mladih. Kao što sam već spomenuo, ako tradiciju zarobimo stručnim izrazima ili školskim izlaganjima koja će zanimati samo malobrojne, nećemo naći put do širokih masa. Tradicija je narodna i na taj način moramo doći do naroda, usudio bih se reći da je moramo predstaviti narodskim jezikom i najvažnije - narodskim načinom. Dakle, jednostavno, ležerno, pa i uz određenu dozu humora - sve u cilju da zadržimo pažnju slušatelja i eventualno pobudimo znatiželju. Na osnovi iskustva sa svojom emisijom, upravo naglašavam aspekt - narodskoga. Emisija je zabavnog karaktera, puštam svjetske i domaće glazbene hitove te šaljivo komentiram različita zbivanja uz javljanje slušatelja - i upravo kroz taj koktel zabavnoga može se provući tradicijsko. Stariji slušatelji će slušati emisiju zbog gange, a mlađi će je slušati zbog glazbenih hitova i šale, a usput će upiti i komadić tradicije. Nadam se - da će na kraju shvatiti da tradiconalna glazba može biti vrlo lijepa i zanimljiva.

Dakle, puštao sam u emisiji npr. strane hitove, ali sam između njih uz najavu i komentar puštao i gangu. Moram naglasiti da to nije uvijek samo i isključivo ganga, nego ponekad tu bude i pjevanja iz cijele regije - od Makedonije do Hrvatske. Na što sam također dobivao pozitivne rekacije.

Nije važno samo pustiti neko pjevanje, zbog toga što bi to bio prazan hod, morate zanimljivom pričom pokušati izazvati znatiželju slušatelja - ispričati neki specifičan moment toga pjevanja, predstaviti izvođače, po mogućnosti imenom i prezimenom, pogotovo nadimkom, predstaviti selo iz kojeg je pjevanje, ispričati neku anegdotu vezanu uz pjevača, događaj, pjesmu ili slično. Na taj će način slušatelj, iako nije dio tog gangaškog svijeta, sa zanimanjem poslušati o čemu se radi. Kao rezultat emisije i spomenutog koncepta - počeli su mi se javljati čak i mlađi slušatelji, nazivali su u emisiju i naručivali određenu gangu. Simpatično mi je bilo čuti kad bi doslovce neki osmoškolac nazvao u eter i zaželio gangu od Waltera, Đeke, Stančila, Jure Maloga, Jerkana - a sve su to pjevačke legende za koje znaju više-manje samo oni koji aktivno prate gangu. Dakle, fragment zatvorenog gangaškog svijeta tako prelazi u sferu općeg slušanja. Za mene je velika stvar ako slušatelji zapamte pjevače i počnu pomalo razlikovati neka pjevanja, te na kraju počnu shvaćati da je sve to ujedno dio njihove tradicije. Spomenuo bih jednu emisiju koja je imala sličnu formulu u predstavljanju tradicije, a to je serija emisija Radija Sarajevo iz 80-ih godina - koja je u Hercegovini bila jako slušana - "Selo veselo". Emisija koja je uz šalu i narodske priče predstavljala tradicijsko glazbovanje pojedinog kraja. Imam u svojoj arhivi nekoliko tih radijskih emisija i mogu vam reći da i danas - nakon 30 godina - zvuče jako zanimljivo. Sama činjenica da je to emisija koja se i danas pamti pokazuje da je taj koktel zabavnog, ležernog i folklora dobar način popularizacije tradicijske glazbe.

4. Glazbena produkcija

Dok sam bio mlađi, dosta sam godina bio DJ po diskotekama i puštao glazbu po partyjima. U 90-im godinama počela je biti popularna elektronska glazba, techno, house, dance, drum'n'base. U to vrijeme - svjetski trend postala je Goa glazba. To je ustvari sempliranje ili kombiniranje indijske narodne glazbe s modernim elektronskim ritmovima - što je u kratko vrijeme postalo jako popularno. S vremenom se taj trend proširio po cijelom svijetu - tako da se počela kombinirati općenito svjetska etnoglazba s elektronskim zvukom. Što je na neki način potaknulo slušatelje, kad bi im se svidjela određena pjesma, da istraže korijene te glazbe. Na tragu tog koncepta - sredinom 2000. godine na pamet mi je pala ideja da pokušam taj trend primijeniti i na gangu. Naravno, nisam ni očekivao da će to postati svjetski popularno, ali sam se htio malo igrati i pokušati to napraviti barem na razini područja na kojem se njeguje ganga. Dakle, mladima koji plešu u ritmu diskomuzike predstaviti barem nekoliko remikseva i tog domaćeg etna pomiješanog sa zaraznim ritmom techna.

Preko radija i interneta oglasio sam natječaj u kojem sam zamolio svoje prijatelje DJ-eve i ostale da pokušaju nešto semplirati, tj. obraditi i s gangom. Moram spomenuti da je glavna nagrada bio jedan pršut, 50 litara crnog vina i izdavanje CD-a. Očekivao sam da ću dobiti tek nekoliko pjesama, ali su se na moje zaprepaštenje počeli javljati DJ-evi sa svih strana. Čak i oni koji nisu s ovog područja Dinarida. Oni su skidali gange s mojih stranica te ih obrađivali i dodavali elektronske zvukove i ritmove. Bilo je tu jako zanimljivih rezultata. Za te obrade sam na kraju našao izdavača i izašao je CD pod naslovom "Gangawerk". To je bio mali projekt, tiskan je u tiraži od samo 1000 komada. Naravno, CD je rasprodan. Nakon toga sam po diskotekama i partyjima predstavljao tu vrstu glazbe - gangu u modernom izričaju. Bilo je zanimljivo gledati kako techno mladež pleše uz semplirane zvukove gange, ojkavice i dipala. Siguran sam da je na taj način ganga ušla u svakodnevni život barem određenog broja mladih.
Ako ćemo promišljati o populariziranju tradicije kod mladih, svakako bih istaknuo ovaj način predstavljanja. Možda može zvučati utopijski, no mislim da bi neke državne ili glazbene institucije trebale pokrenuti upravo takav natječaj kojim bi pozvale mlade glazbenike i DJ-eve da na moderan način obrade staru, gotovo zaboravljenu, tradicijsku glazbu. Isto tako se ne bih začudio kada bi takav projekt prepoznali i u svijetu i kada bi ga prihvatili slušatelji. BiH u svom malom prostoru krije neizmjernu raznolikost i bogatstvo tradicionalnog glazbovanja, stoga mislim da imamo što ponuditi ne samo domaćem slušateljstvu nego i svjetskom.

Više u ovoj kategoriji: « O gangi