Erotski haiku s kamena

Uistinu, ta dva skromna deseterca izražavaju savršenu priču, dramaturški i metrički korektno postavljenu, sadržajno potpuno zaokruženu. Iz nje su eliminirani svi suvišni elementi, a pročišćena je do savršenstva. Neki etno-muzikolozi su mišljenja da je ganga nastala na području stare župe Imotski, a do danas smo svjedoci da se u ovim krajevima održala, najčešće pjevala te i danas pjeva.
U Ivanbegovini sam pronašla gangaše starije generacije: Franu zvanog Vranota, Anđelka zvanog Đela i Antu zvanog Torbica, svi Kujundžići: tri pivača - dva pacemakera. Sastali smo se u gostionici kod Akija (Kujundžića također). Veseli su jer se otvorila tema o erotici u gangi, odmah su zapivali:

«U divojke ko u moje žene
Međ' nogama gaće zakrpljene»

- Kad se sitim što je negda bilo! A danas kad poželim pomilovat svoju ženu ni ona me neće taj tren, a potlja od miline zaplače...šta ti je čovik! - govori mi Vranota. – Lipa curo, šta ti misliš, bi li ja moga još dvadeset godina kad još ovako pivan? Eto moj se sin još nije oženio a ja bi se i u sedandesetoj da već nisan oženjen. On nije na ćaću.
Ante se slatko smije na Vranotine riječi.
- Mladež je danas ionako rastresena, da im je samo špancirat, neće se ženiti nit za cure mare, - dodaje Anđelko. - Amo jednu mrsnu zapivati.

«Sama legla sama noge digla
Ne mogu je zaboravit nigda»

- Prije su se cure osvajale primamljivom pismom. Ljudi su znali za stra' Božji, nisu se puno pivale ove mrsne osim kad bi momci bili nasamu. Najviše se pivalo uz pačenje duvana, čupanje vune i dok se igralo na prstenac, - domeće Ante. – I žene bi pivale tzv. žensku gangu.
- Jednoć san piva jednu bezobraznu u Makarskoj na plaži pa me zbog toga privela policija a razlog privođenja je bijo zaštita turista, - upada Vranota.
Društvu se pridružuje Vera Jurković:
- Cure su imale svoje društvo pivale se svakojake curske, ali i ove što ih danas nazivate erotskim. Momci i cure bi se uvečer nalazili na silima, sidilo se oko vatre, tu su se mladi «gonjali» (što bi u današnjem jeziku značilo nešto kao petting), pivali bi muški a cure im odgovarale, to su uglavnom bile ljubavne ili erotske poput ove:

«Vidi moga u gaćama Muje,
Ne diže se nestalo mu struje.»

Frano zvani Vranota se nalazi prozvanim da pojasni Verinu priču:
- Dobri gangaši su uvik bili na cijeni jer su pravili uglavnom mušku dicu. Uvik su kod cura dobro prolazili a bili su ugledni i u selu.
Matko koji asistira i pomnjivo sluša pivanje nadodaje:
- Ljubav i gonanje u gangi su prirodni dio života. A je li bolje kad dica danas gledaju seks na televiziji, mome malom je tek tri godine a čim vidi da se momak i cura ljube na ekranu, ne mogu mu ni glavu okrenut.
Vrijeme je da napustim veselo društvo koje se nastavlja žestiti gangom iz koje izbija neprikrivena erotika i žal za minulim danima. Bila sam u srcu, u izvorištu gange, kod autentičnih gangaša, u izvornom ruralnom ambijentu u kakvom je nastala i gdje se održala.
Trebam potražiti pjesnika Antu Žužula-Marinovića koji uživa nesumnjiv poetski ugled, a čija se lirika oslanja na narodnu i napaja na njenom bogatstvu. Želim saznati kako i zašto Eros iz narodne lirike prodire u taj književni žanr (ne mogu se dosjetiti neke bolje hrvatske riječi). Antina mi je kuća usput, a i njegovo kazivanje će biti dragocjeno.
Ante se u svojoj biblioteci s preko 3500 naslova, točnije 3680, udobno smjestio i okružio stvarima koje ga određuju: knjiga pune police, etno zbirka uporabnih predmeta, stilski namještaj i rezbareni tronošci, umjetničke slike i domaće tkanice, računar kojeg je baš sinoć «ubio grom» i zbirka pića iz vlastite proizvodnje poredanih na niskom stoliću uz odljevak glave Solinjanke, zasigurno najljepše žene antičkog svijeta. Ante me, elokventan kao i obično, srdačno prima.
- Eros, Kupido je bit i početak zemlje, a narodna lirika je sam početak jezika, ustvari bit jezika i ljubavi što se slivaju kao rijeke u jezero. Kad se gangaši spremaju zapivati, onda kažu: ajmo jednu lipu, jednu sočnu ili jednu pravu. Narodnom lirikom su bili fascinirani mnogi sakupljači etno-blaga, nabrojit ću samo neke: Konstantin Porfirogenet, Fortis, A.K.Miočić, Karadžić, Tvrtko Čubelić, Kekez, Pavlinović, Delorko itd, a mnogi su se više puta vraćali da zapišu propušteno. Naš veliki Tin gradio je svoju poeziju na narodnoj lirici i to izrijekom piše «...da mlijeko prave bajke sasnem...» Nema čovjeka koji se tu kiti autorstvom, cijele generacije su sudjelovale u stvaranju narodne lirike, unutar toga i erotske lirike koja se prenosi predajom; riječ se pretakala iz čovjeka u čovjeka. Na etiketi mog vina «Tvrdac» pribilježio sam jednu erotsku narodnu pjesmu i sretan sam da sam to učinio jer sam barem jednu spasio zaborava. Ona je vrhunac erotike, po mom sudu spada u antologiju svjetske lirike. Mažuranića i Gundulića ne bi bilo da narodna lirika ne postoji. Mogao bih vam satima kazivati stihove iz narodne lirike i gange. Ima tako sputilnih erotskih pjesama da bih ih mogao nazvati genijalnima, npr. ova:

«Mala moja visoki jablane,
jela' ti misec vidio tabane?»

Nudi me bijelim vinom iz propisnih čaša. Antina Kujundžuša, samotok. Uzimamo predah, osvrćem se po intimnosti njegove radne sobe i pijuckam s guštom.
- Skupljači etno-blaga nisu nikako mogli zaobići Imotski gdje je tromeđa i gdje se jezici i kulture pretaču a utjecaji miješaju. Oni su se napajali na imotskom autohtonom jeziku narodne lirike, koji je predstavljao cijelo bogatstvo, ali sada za njega nitko ne mari. Pisci su na čudan način uvlačili erotiku u svoju poeziju. Grubost i banalnost su učinile nepopravljivu štetu. Čovjek u kom nema Erosa je sama tuga. Čovjek koji ne vidi znakove prirodne i divlje ljubavi, je prazan. Nema nijednog književnog djela bez erotskog naboja, a u našoj se gangi taj erotski naboj izražavao pripivavanjem između momaka i divojaka. Imotski je kraj obilovao poezijom na fantastičnom jeziku – to je čudo od jezika, jednostavno najbolji mogući jezik. Želim reći da je ovdje Dioniz ili Bakho štovan vinom i u vinu. Ljudi su se iseljavali, odlazili na rad i u ratove, izbivali bi po 4-5 godina. Kad bi se vratili kućama dočekala bi ih žena poput ljubavnice, godinama neljubljena. Dioniz bi ih u vinu ponovo približio, eliminirao strahove i oslobodio od otuđenosti...i eto ti, Eros je već tu.
- Kako je crkva, u vrijeme tradicionalnog življenja i bogobojaznosti gledala na erotiku u gangi ili narodnoj lirici općenito? - upitah ga.
- Erotika je sama bit poezije, a poezija jedina realnost svijeta. Crkva je oduvijek, ali jednako danas, pokušavala zatrti erotsko u narodu pa tako i u gangi, međutim to izaziva «feder efekt», što ga jače sabijate više će se otpustiti, odskočiti. Ja npr. osjećam zov Pana, zov loze koja ima božansku vitkost nimfe, mlade žene čiji lik treba otkriti. Predlažem da se ova tema iznese na svjetlo dana nježno i pomnjivo jer na svjetlu sve blijedi, sve gubi boju.
Antina nova knjiga nosi naslov «Čuvati na tamnom mjestu» i treba je pokazati samo prijatelju, čovjeku s dušom. Da ne bi izblijedila.
Ipak, Ante čuva dovoljan broj starih svjetiljki među svojim etno blagom da bi mogle osvijetliti sve mrakove sitnih ura kada se, u tišini noći hrve sa svojom poezijom. Mučan je čin rađanja pjesme. Ostavljam stoga ovog našeg barda zatvorivši priču s njegovim, meni bliskim stihovima, što su sigurno naslonjeni i napojeni iz narodnih:

«...Sačuvaj divlje boje,
Ljubav divlju
I znaj
U carstvu si divljeg
U tajnama
Što mogu se sačuvati
Ljepotama divljeg jezika
I sad
Kad si u ritmu divljeg
Neće te prepoznati
Ne mogu doznati da si tu
U divljim travama.»
(iz pjesme «Nagazio na divlju riječ»)

Izlazim na svjetlo dana iz polumraka Antina «svetišta», u vrt, pod jabuku petrovaču, resku i mirisnu, zagrizam je (ubranu vlastitom rukom). O Evo! Zovem li to vlastito ime?

Di si Tomislave? Pusti mi na radiju svoj tehno-ganga remix one nježne, tebi najdraže da me prati na putu do našeg mjesta sastanka, da mi promijeni chip u glavi:
« I sinoć sam željo moja živa
Uzdisao preko rosnih njiva.»
Nalazim se s Tomislavom Matkovićem, mladim rockerom, glazbenim urednikom jednog lokalnog radija, čovjekom koji na svom webu www.ganga.hr bilježi stotine posjeta dnevno a gotovo svi iz egzotičnih zemalja Južne Amerike, Izraela, Vatikana (bit će da je neki naš fratar).
- Daj mi Tomislave deset suvislih rečenica.
- Etno je moja tema, - ispaljuje prvu da ne bi bilo zabune. – Zbog mog posla imam svakodnevno priliku čuti sve što se producira. Oduvijek me zanimaju klape i ganga koje držim ovdašnjim autohtonim glazbenim vrstama. Počeo sam se malo zanimati za gangu, pročitao sam gotovo sve što su etno-muzikolozi napisali o toj vrsti (a i nema puno toga). I sam znadem da je gangu nemoguće notno zapisati, da se radi o arhaičnoj vrsti koja pripada starom višetisućljetnom tonskom petoglasju pomaknutog takta, s mogućim ilirskim primjesama. Počeo sam čitati zapisane gange i snimati gangaše po selima koji svi imaju različit način pjevanja. Razlikuje se brdska isjeckana ganga od plivajuće okopoljske. Npr. ganga iz Vinjana Donjih koketira s gradskom melodičnošću. Snimke sam stavio na Internet i zabilježio veliki broj posjeta. U tom poslu mi je stručnim savjetima pomogao Mr. Sci. Joško Čaleta iz Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba. Institut redovito snabdijevam s novim snimkama, dosada sam snimio gangaše te tonski zabilježio na tisuće ganga iz svih krajeva Imotske krajine i Hercegovine.
Tomislav govori sa zanosom nekoga tko je uspio osigurati da jedna tradicionalne glazbena forma preživi, iako u novoj ambalaži.
- Kompozitor Phrulex, naišavši na moju web stranicu, oduševio se te je na temu glazbenih elemenata jedne vinjanske gange napravio novu glazbenu formu, novi ludi etno-đir, zapravo spoj tehna i gange kojeg smo prozvali gangawerk. Tako je krenulo. Do sada je napravljeno osamdesetak remixa gange, svi su na mom webu i posjeta je odlična. Svi kontakti su ostvareni putem Interneta. Već se u disco-klubovima pleše na gangawerk a u pripremi je i CD. Zanimljivo je da nam se više javljaju ljudi s kontinenta nego iz Dalmacije, također imamo posjete iz raznih zemalja gdje živi puno naših iseljenika i njihovih potomaka, možda druge ili treće generacije. Ima tu još dosta posla ali što je snimljeno i pohranjeno, spašeno je.
Na posao Tomislave a ja ću završiti kako sam i počela: gangom što u srce dira:

«Sve komšije gospoda se prave
Oće, gango da te zaborave»