Zašto sam pokrenuo ove stranice ?

Prije nekih desetak godina počeo sam sakupljati zvučne snimke gange, bilo da sam ih osobno snimao ili kupovao glazbena izdanja s temom narodne baštine. Prvotna namjera se vremenom pretvorila u pravu strast, tako danas posjedujem poveliku kolekciju ganga iz raznih krajeva našeg pivanja. Naravno slušajući gangu i uranjajući u taj mistični svijet (kad kažem mistični - doslovno tako mislim) poželio sam pročitati ponešto, onako znanstveno, o gangi. No nemalo sam se iznenadio kad sam shvatio da se o gangi (i reri kao njenoj sestri) jako malo pisalo, a i ono što se napisalo izdano je davno davno... Najmlađi rad o gangi je, čini mi se, iz 1989.g., prof. Nikola Buble, te nedavno ponovno (prošireno) izdanje dr. Anđelka Mijatovića “Ganga”.

Potraga za nekim od tih djela pretvorila se u beskrajno telefoniranje raznim knjižnicama (fakulteta, instituta...), no sve se to svelo tek na nekoliko radova. Čak ni Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu u svom knjižnom fondu nema neki izbor radova o gangi... Tek kada sam stupio u kontakt sa Institutom za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu srce mi je bilo na mjestu, tamo sam našao i veliku zbirku radova, a i susretljive ljude koji su mi uveliko pomogli. Žalosti me što se nije potrudilo ponovno odštampati bar neka značajnija djela o gangi za one (a ima nas i takvih) koji bi željeli nešto i pročitati o gangi, pogotovo ako je pisano od učenih glava. Svijetli izuzetak od ovog pravila je svakako rad prof. Nikole Buble “Ganga u kontekstu svekolike autohtone folklorne glazbe Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine”, te spomenuta knjiga dr. Anđelka Mijatovića koje se tu i tamo može naći u raznim zbornicima, godišnjacima, a i novinama - ipak je to ,čini mi se, izuzetak zahvaljujući brige samih autora (svaka čast !).

E tako dolazimo do trenutka kad mi je sinula ideja da bar jedan dio svoje zbirke podijelim s dragim ljudima, sa svim onima koji vole gangu ili ih zanima...
A kako ? pa naravno internet ! Predstaviti gangu u zvučnom i pisanom obliku u svijetu koji preko ovih veza postaje doslovno globalno selo !

priključi se na internet i zagangaj !

Ganga nije samo pivanje i pjesma, ganga to je naš život, tu je naša povijest, naša kultura, naš svjetonazor. Sve je zbito u te dvije kitice i priginjanju. Volim reći, a je tako, da je ganga haiku s kamena, i kako ne može svatko shvatiti haiku pjesmu tako ne može svatko ni shvatiti gangu, a nije zato manje vrijedna ni haiku kao pjesma ni ganga kao pivanje. Čak dapače, usudio bi se reći, ne može se nešto shvatiti ako to nije dio tvoga svijeta ili ako nisi dovoljno duboko zaronio…

Ganga je “razgovor” među jednakima, ona vapi za kamenom, kominom, poskokom... Tu leži njena moć i draž, baš kao i kod njenih ljudi – ganga, kamen i loza to je njihov svijet.  Vrijeme je da gangu sagledamo kao autentični izraz jednog naroda s ovih Dinarskih uzvisina. Ganga to je iskrena pjesma Hrvata Dinaroida. U svom glazbenom izričaju jedinstvena je u svijetu, ona je stvorena samo za nas, zato je ona naša najdraža pjesma – nju častimo, nju ljubimo. U njoj čujemo jeku naših predaka, u njoj je predstavljena sva naša ljepota.

Na ovim stranicama predstavljena je ganga u riječi, slici i zvuku. Nadam se da će vam dobro doći ove stranice, te da će vam ganga doći još bliže uhu i srcu. Čoviku roda s kamena želim da prepozna svoje korijene u ovoj našoj pjesmi i neka je se ne stidi, jer šta je 'tici perje to je nama naša ganga, s tim perjem se kitimo i  prepoznajemo, “bez perja sve su ‘tice iste” kaže Jure mali. Zanimljivih priča o gangi naći ćete na stranicama slovo o gangi. Gangu predstavljamo i u zvuku, podjeljenu po načinu pjevanja – pogledajte kartu podjele pivanja…

Zvuci s kamena

• Pjevanje “Gospin plač” koje su žene prije pjevale za Uskrs (sada je to prava rijetkost), pjevaju Janja Sabljić, Branka Stojić i Ivica Topić. (4,21 min., 5,1 MB), ovdje vam predstavljamo tek jedan mali dio.
• Još jedno pivanje za Uskrs, “Muka gorka Gospodina”. Pivanje iz Zagvozda, a pivaju  Milan Stapić, Mirko Dedić, Anđelko Gaće, Stipe Gaće, Damir Brnas, Željko Čagalj.
• “Svatovsko pjevanje” - pjevalo se prije u svatovima, predstavljamo vam dio posvećen nevjesti. Pjevaju Janja Sabljić, Branka Stojić i Ivica Topić (2,1 min.,2,32 MB)
• Šijavica - malo domaćeg ugođaja
• Diple, a dipli Ante Mucić - Antas, snimljeno 1982.god., (3,30 min., 4,1 MB)
• i Antas na sviralima

Malo ima pisane riječi o gangi...ona je neuhvatljiva i neukrotljiva, a ipak silovita kao posljednja pomast; ma koliko se trudili u riječi je nećete moći uhvatiti. Kitit ćete riječi, baš kao što i ja sada činim, kao lovac postavljati mamce, ali ona će uvijek  ostati neulovljena misao. Da biste shvatili njenu ćud, morate biti s njom od prvog dana života, jedino tako će vam pokazati svoju raskoš savršene harmonije - jer ona je s one strane riječi i pjeva.

Nju sresti nećete nigdje osim u jednom malom međuprostoru gdje se jačaju kamen i sunce u drači vječnosti. Tu je ona neprolazna i tu crpi svoju snagu. Tu se rađa i živi - u šaci zemlje, u suzi vode, na leđima poskoka, sa stine na kojoj je i nas mater iznila na svit. Važna nam je ta stina jer bez nje nema ni nas, a ni gange...s te stine ona se rađa u nama, a mi umiremo u njoj. Cijeli naš život omeđen je kamenom, za nas je kamen, ma kako to sirovo zvučalo, potrebit kao kruh. U tom ljubavničkom zagrljaju suhozida i sunca jedino je ganga isplela dostojnu vjenčanu krunu...i tu se zatvara čarobni krug, zakletva do cijelog života...tu oni stanu - čovik i ganga - naspram Boga...i ne znaš je li to čovik piva gangu ili ganga piva čovika. U  plesu života nerazdvojno stisnemo ruke. Trojstvo, u tom ludom svijetu prolaznosti - ganga, stina i čovik.

Ako, gango, ja zapivam tebe,
kad sam jadan, zaboravin sebe.

...zapivat će čovik i načas odletiti u njemu znane predjele između pisme i molitve.  Boga će zamoliti da mu kratko pridrži teret smisla.

Njena dubina je nesaglediva, u toj tmici nerazumljivog oslikava se cijelo jedno vrijeme, svi snovi, strahovi i ljubavi, naša sudba ogoljena do istine. Ona je kratka kao jauk, boli kao vatra...u prsima ti se propinje i ne da ti maknuti dok traje njen zov.

Gangaši dok pjevaju skamene se, onako nepomično stoje zaustavljenih usta, očiju, ruka, trenutka...tek po naboranom čelu možeš viditi tko piva, a tko priginje...Pravog gangaša ne može viditi svako oko, a niti gangu može čuti svako uho...u tom leži njena mistika, a i njeno prokletstvo...

Volit ću te ja gango, ne iz svog izbora, nego zato što mi te je dodijelio Bog rođenjem. Što sam se rodio kao Hrvat na Dinari. Moje žile su i žile mojih djedova. Moje su žile, kao i žile naših stabala, isprepletene kamenom i gangom...

Ovim planinama i poljima odjekivat će ganga dok bude Hrvata, a kad gange ne bude neće više biti ni Hrvatske, tako ti je to rode moj..

Ja ne pivam da me kogod čuje,
Nego da mi srce ne tuguje.

Gango moja volijo te ne bi,
Da se nisan rodijo u tebi.