|
Pročitajte i ovo vrsno predstavljanje povodom ovog glazbenog izdanja, od gospodina Ante Kraljevića:
ANTOLOGIJA GANGE
HKUD "Hercegovac" iz Širokoga Brijega snimio je u studiju “Esperanza” (Ljubuški) album (dvostruki CD/dvostruka kazeta) gange, izvornoga pučkoga pjevanja iz Zapadne Hercegovine i Imotske krajine. Radi se zapravo o svojevrsnoj antologiji koja obuhvaća 120 različitih napjeva (melodija, “okrićanja”).
Duge pripreme, pokusni snimci i težnja k savršenstvu rezultirali su dosad najosmišljenijim i, kako izvedbeno tako i tehnički, najboljim snimkom te vrste. Imati u pamćenju i znati otpjevati toliko različitih napjeva ove stare, samosvojne i zagonetne pjesme, često krivo shvaćene ili neshvaćene, doista je velik pothvat, sa srcem i dušom, čini se u osobi Jure Begića, koji je odabrao napjeve i pjesme, te ih sve pjeva (izgovara riječi, "konta"). "Gangaši" (oni koji prate, ,”priginju”) su: Ljubo Begić. Marinko Begić, Krešo Bušić, Ćiro Grubišić, Stipe Jelić, Ivan Sesar, Ante Soldo, Milan Škoro i Jure Tomić. Nakon svakih deset ganga ubačen je po jedan kratki snimak svirke bilo na gajdama, guslama, svirali ili usnoj harmonici u izvedbi Ante Mucića - Antasa.
Iako su pjevač i “gangaši” podrijetlom iz mjesta u kojima se pjeva “bekijska” ganga, ljubitelji “belevarijske” (širokobriješke) i “najinske” (ljubuške) gange također će doći na svoje, jer “Hercegovac” vrlo uvjerljivo pjeva i te vrste gange, približavajući se u jednom primjeru čak i “reri”.
Poznato je da je gangu teško, a možda i nemoguće notirati, pa se pjevači prema tome i glazbeni stručnjaci, mogu osloniti samo na dobar sluh i pamćenje, te u novije vrijeme, na elektroničiki zapis.
Zbog te njezine “nepodobnosti”, vrlo je velik broj napjeva izumro i zauvijek izgubljen. Imajući to uvidu, važnost je ove antologije još veća, jer “pamti" većinu danas poznatih napjeva, kako one starije tako i najnovije gange; od ganga koje su vjerojatno pjevali i naši djedovi ("De, moj kume", "Jadu se ne dala”, “O moj prika”, “Jarska Mara”, “Materina Zore”, “Taman Kika”) do suvremenih ganga dužeg daha, razvijenije melodijske linije i brojnih ukrasa (“Ko je noćas”, “Piliće izlegla”, “Manjinova”, “Sve oblačno”, “Iz Podbablja Iko”, “Granu tilovine”, "Ko ‘no nako”, “Pozna majka”, “Mila Gospe”, “U Šimića brigu”, “Zagangam polako”, “Marice s Lovreća”, “Teci, vodo", “Četeri žandara”).
Pjesme (tekstovi) su smišljeno odabrane, pri čemu. se nije koketiralo, kako se često znalo, s (blago)erotskim i dnevno-političkim stihovima kratka daha. Uzete su u biti pjesme koje su preživjele, koje se pjevaju i po kojima su pojedini napjev i dobili ime.
Ovaj album ujedno razbija uvriježeno mišljenje, čak i nekih poznavatelja gange, kako je u njoj najvažnija silovitosti jačina glasa, te izdržljivost pjevača. Međutim “cakleni” i jasni glas Jure Begića skloniji je osjećajnosti i osjetljivosti za nijansu nego energiji, iako se u pojedinim pjesmama “nosi” i sa po šestoricom “gangaša". Uostalom, jedna te ista ganga može se pjevati tako da “caklo na pendžeru cikne”, ali i tako da se pred kućom skoro i ne čuje. Naravno da se u nekim gangama pred pjevače postavljaju visoki zahtjevi glede izdržljivosti (primjerice, u gangi “Ljubi, ljubice” “gangači" su pune 24 sekunde bez predaha uz čak 23 “priginjanja”).
Nadamo se da će i glazbeni stručnjaci s ovim albumom dobiti dostatnu podlogu da konačno odgovore na mnoga pitanja o glazbenom ustrojstvu gange i zakonitostima nastanka njezinih napjeva. Jeli ganga višeglasno (politono) pjevanje “uskih intervala" i siromaštva tonova ?
Nije li ona ipak jednoglasno pjevanje u kojem pjevača (onog koji izgovara riječi pjesme) unisono prate, više ili manje artikuliranim samoglasnicima (u, o, e), svojevrsna glazbala - “gangaši”?
Što je “priginjanje”, kad i zašto “gangaši” “priginju”, i nije li ono u izravnoj vezi s promjenom visine glasa pjevača ? Može li se zanemariti činjenica da su i u svijesti pjevačice gange njezine “pratilje” glazbala (“Ove moje dvije gitarice, / Što kucaju bez ijedne žice.”)?
Koja je to bitna razlika između “bekijske”, s jedne, i “belevarijske” odnosno “najinske” gange, s druge strane? Sve su to pitanja koja čekaju odgovore, kako bi se ispravila mnoga kriva tumačenja, a i odstranile brojne recentne političke i politikantske naslage oko pojma gange. Krivoj percepciji gange doprinosi i televizija. Primjerice, u TV-nizanici “Naši i vaši” višekratno se pjevala “ganga”, koja ima veze s pravom gangom koliko i kotrljanje kamenja s Mozartovom “Malom noćnom muzikom”.
Što se tiče nerješenih pitanja oko etimologije riječi “ganga” i vremenu njezina nastanka, zanimljivo je spomenuti da se na Krku, u jednome vrlo starome hrvatskome nariječju, t.zv. “veyskom zajiku”, kaže da su se njihove “Veyske povede goangale” uz glazbenu pratnju “sopylih tar sjurlih”, da u govoru otoka Visa “ganga” znači “veselje, zabava, smijeh”. Uz to, dosta je pouzdano svjedočenje koje kaže kakoje ganga nastala 90-tih godina 19. stoljeća kad se pjevačima (vjerojatno brojke ili bećarca) priključio glas koji nije izgovarao riječi.
Ako je potonje točno, onda je ovaj album dostojno obilježio približno 100-godišnjicu nastanka gange, pjesme od koje se nekima diže kosa na glavi, a neki bi za nju dali i kosu i glavu.
|